Mesečni pregled: Januar 2018

Ostavljam te


Ostavljam te Tačno u podne Ne u zoru kako je običaj Niti u noći kada je bol manje primjetna Ostavljam te Neočekivano Onda kada te najviše želim I čeznem za tobom Ostavljam te Sa osmijehom U pramenovima odsječene kose Na podu frizerskog salona U zagrljenim parovima Na pločnicima Pod mojih pohotnim koracima Ostavljam te U nedovršenim večerama Obećanim vikendima Gladnim…

Čitaj dalje »

Slika


Slika. Mi žrtve požara Dok slika smije se iz kutka Kraj portreta pomahnitalog dječačkog lutka Mjeri nas. Oživi. Sjećanja. Jača od nas a naša. Poznata a tako strana. Vadim ove riječi kao slike Iz foto-albuma, kao perje lagano Srce je sklizavo Poput zimskog leda Stisnut u skromnost Svoje male sobe Na jastuku prizivam tvoje mirise U molitvi zaplačem U ostacima…

Čitaj dalje »

Lep si, i šta sad?


Postoje te neke kafe na koje odeš samo da vidiš koliko su se ljudi prolepšali otkako ste se poslednji put videli. Sedela sam naspram njega, njegovog prejakog parfema i preslabih mogućnosti da se izrazi, ili, ne daj bože, ne slaže sa mnom. Povremeno bih nervozno bacila pogled na sat i lansirala misli u ko zna kom pravcu, daleko odatle. Jer…

Čitaj dalje »

O izgubljenom vremenu, unutrašnjem miru i energetskim vampirima


Prekidam vezu i gledam u ekran. Razgovor završen. Trajanje: 50 minuta. 50 minuta vremena koje je otišlo u nepovrat. 50 minuta prežvakavanja stvari koje već previše dobro znamo, jer smo ih već dovoljno puta prežvakali; koje ne možemo da ispravimo, jer nismo mi ti koji su ih iskrivili. 50 minuta priča koje me se lično i ne tiču, a ako…

Čitaj dalje »

Noćas, da prošapućem


Noćas… Noćas, da prošapućem sve Samo bih pokvario stvari Srušio zidove koje sam gradio Sigurnih, prljavih ruku Koje ljubiš bez obzira Koža napukla kao trake svjetlosti Koje zakrpavaju balkonske šipke i Nebo u platno za crtanje “Tako si dosadan pjesmom” Reći će žderači svih radosti u čovjeka Gubitnici bitaka protiv vremena Tako mora da dosadno živim, ljudi moji Jer tek…

Čitaj dalje »