Iza njenih me
pozlaćenih uvojaka
sa prozora jedne
sarajevske zgrade
zalutali pogled strijeljao
kao životinju koja
do čas prije
slobodno lutaše
divljinama grada.
jedva tren kasnije
tiho je nestala
u laganom pokretu
tirkizne zavjese a ja sam
ostatak večeri
proveo s njom
maštajući je
vraćajući joj se nakon
čupavog dana
i spavao sam
te večeri
krijući je u svom
zagrljaju
od onog jezivo
laganog pokreta
tirkizne zavjese
a ona
ništa o tome
nije znala.


Piše: Adis Ahmethodžić ◊ Izvor fotografije: iStock.com