Miriše decembar na promrzle ruže
Koje su zakasnile sa umiranjem
I preko noći izgubile ljepotu i u starice se pretvorile
Na ispucaloj zemlji slana je naslikala u zagrljaju nas
Hladno mi je u čizmama iznad koljena
Pa zamislim da je u svakom denu mojih čarapa
Jedan dodir tvog vrelog daha
I golica me po koljenima i penje se ka bedrima
Ovo je vrijeme kada mi pucaju usne
I bole me
Pa zamislim na njima utisnute tvoje zube
I kako kapljice krvi sa mojih usana
Na ispucaloj zemlji
slikaju obrise naših tijela
I zima mi je podnošljiva
Jer mi miluje kožu poput tvoga dodira
I grije me decembar
Jer je jednako leden
Kao jedan od onih tvojih pogleda
Zbog kojeg zaboravim koji je mjesec  i dan
I da li je još uvijek jesen ili je zima nastala
I zbog kojeg decembar
Smjestim u sred ljeta.


Autor: Luna Hodžić