Deponija

Na deponiji ranjenih ptica
pijem krv zaboravljenih krila.

Umivam se vjetrom izopačene tuge,
i jedem suze kljunom otpalim od rata.

I ne žalim, jer više i ne osjetim
kako je to biti živ i letjeti.

Iako lete svi, oni su nesretni.
Uzlete čak i oni nespretni.

Dok na deponiji ja i kmica
jedemo utrobe izgubljenih vila.


Autor: Ernad Dedović ◊ Izvor fotografije: bwolfeblog.wordpress.com