Doći ćeš

Doći ćeš.
Znam da hoćeš. A i ako ne dođeš znat ću da nisam uzalud živjela jer sam čekala tvoj dolazak.
Doći ćeš jer znam da negdje postojiš i tražiš me.
I voljet ćeš moj nepravilan nos i one tri pjege do njega.
Zbog mene ćeš da otkriješ svu ljepotu ljubavne poezije. Pa ćeš da je recituješ u krevetu, pod tušem, ili dok se vozimo u male romantične talijanske gradove.
I neće ti biti bitne moje godine ni oko usana bore. Ni to što su mi kosu prošarale sijede.
Neće postojati ništa prije tebe i prije mene. Imat ćemo život samo za sebe. Svijet će biti samo skamenjena publika na koju ćemo prilikom poljupca baciti šešire.
Tebi neću biti stari komad mesa ni maternica za koju je pitanje je li produktivna.
Doći ćeš i imat ćemo kuću na obali. Ti ćeš slikati a ja ću pisati. Zajedno ćemo plesati i kuhati.
I onda kada se razbolim čitaćeš mi kraj uzglavlja i glumiti da si jak.
Nama neće trebati djeca! Jer ćemo biti toliko zaljubljeni da ćemo se bojati sa tim novim bićima ljubav dijeliti.
Biću ti dovoljna da ti život bude lijep.
I da na kraju predstave na daskama života pokupimo aplauze čak i onih koji nikada nisu vjerovali u ljubav.

Doći ćeš i obrisati mi suze i uvjeriti me da sam ljubavi dostojna. I da mogu nekome još uvijek postati i majka i žena.

Do tada ću o tebi da sanjam i da te iz snova u život namamim.

Doći ćeš jer u ovom životu mora postojati bar neko ko će me ovakvu voljeti.
Neko sličan meni.


Autor: Luna Hodžić