Svi moji stihovi
Goluždravi su ptići u oluji.
Sa svijetom nade ispod malih krila,
Sa čitavim jednim životom u toplim nogama.
Na kraju dana, na kraju puta,
Čekaš ih ti, zvijeri moja gladna
Iskeženih zuba, kazno moja!
Kad završiš s njima,
Tek su mrlje krvi oko tvojih usta,
Tek su tragovi paperja na tvojim zubima.
Golicaju.
Smetaju.
O, glupi ptići!
Prezireš ih, al’ želiš još.
Tako ležiš ‘sred tmine, čekaš jutro da se izlegu neki novi,
Neki novi, jednako glupi ptići,
Koji će znanim putem, do usta ti doći.


Autor: Rankica Gvozden