Lutka

Nisam lutka od porculana,
ne vidiš pukotinu na licu mom,
od korijena nosa, preko obraza, do ugla usne.
Ali, zažmiri, dodirni mi dušu,
krhotine koje tamo nađeš porezaće ti prste.

Tražiš moj prazan pogled?
Ali, dragi, u mom osmijehu ćeš se od tuge udaviti.

Gledaš me dok spavam od jedanaest do šest i sve što vidiš je mir.
Ali, zaviri u moje snove i pobjeći ćeš vrišteći.

Dodirni mi ruke u sred ljetnjeg dana.
Od vrha prstiju do srca prostrujaće led,
zavladaće zima.

Od mojih mirnih riječi obuzeće te nemir i ugušiće te suze nikad potekle niz obraze.
Idi, dragi, nije dobro da te ja volim. Idi i ne okreći se.


Autor: Mala sirena ◊ Izvor fotografije: pinterest.com