Mir

Djevojčice,
tobom moja prošlost diše
Boli me svaka
Kao zvjezdica, tvoja zlatna pjegica
I svaka
Puna pjesme
crvena lokna
Što na radost miriše
Oprosti što sve
sam ti poderala snove
Pa sad krvare
Kao tvoja poderana koljena
Pa bole
Kao sve tvoje modrice
komadi ponoćnog neba na tvojim nogama
Hoćeš li doći večeras i sjesti pored mene?

Ženo,
Budućnost moja puna je tebe
Tvoje lokne su tamne i sa strukom tango plešu
Ruke tvoje na rajsku ariju mirišu
Ali su hladne
I oči su ti hladne
Davim se u njima
U tim vodama Bajkala
Tvoj korak je siguran
I brz
Jer vidiš
Meni horizonte nevidljive
Ne mogu da te pratim
Posrćem
I padam
I lijepo mi da ostanem tu gdje jesam
Riječi su ti oštre kao žilet i svaka me boli
Možda smo zato prestale da razgovaramo?
Ali, ako te zamolim, hoćeš li večeras izgužvati tu besprijekornu haljinu i pored mene, na pod sjesti?

Možemo li se večeras
Nas tri
Pomiriti
U ovoj zbunjenoj djevojci
Možemo li večeras pjevati
I will survive
Zato što
I have a dream
?

Ledenooka, oprosti za pogrešnu intonaciju.


Autor: Rankica Gvozden ◊ Izvor fotografije: pinterest.com