Ne volim krajeve

Ne volim krajeve
One od kojih me bole dani koji dolaze
Prazni a puni svijeta
Razigrani a usporenih kretnja
Dani u kojima me guši čežnja
I tjera na očajničke pokrete
Da pružim dlan i tražim milost od tebe

Ne volim krajeve
Zbog kojih noći traju duže
I krevet mi prevelik postaje
A zidovi se sudaraju
Pokušavajući od sobe grobnicu da mi naprave
I tražim u postelji preostale mirise tebe
Da me uguše

Ne volim krajeve
Sa lošim rubovima
I tankim koncima
One u kojima je ušiveno sve neizrečeno
I koji mogu da puknu
i da se kroz njih ljubav u kožu ponovo uvuče

Ne volim krajeve
U kojima nije sve pocijepano
Spaljeno
I u pepeo pretvoreno
U kojima jedno je ostalo na istom onom mjestu gdje je sve počelo.


Autor: Luna Hodžić