Razbolje se od ljubavi

Ovan u podznaku ovna i usijana glava grudi beskrajno ispunjenih čas ljubavlju, čas ljutnjom, čas tugom, impulzivna, beskrajno je zaljubljena u ljude i sklona pravičnosti pomalo umre svaki dan u svijetu nepravde koji je okružuje – nema izbora – saturn je manje toksičniji od ljudi ali ipak za trun predaleko. Grudobolja kao aspirin za dobro jutro pošemeri joj planove da njega opet pokuša osvojiti, kao medžnun pred njegovom ulicom čeka da ga spontano sretne i zaprosi beskrajnom avanturom životom u kutijici mjesto prstena. Gubi se na tom putu ludila, raspršuje sve što jest u prošlost i tamo ostaje djevojka kakva je nekad bila, daleko od ove sluđene i bolne od okusa njegovih usana zapisanih na njenim. Sretni broj joj je sedam, pa će danas, na sedmi dan otkako je rekao da bira “drugu vodenastu” preko vatrenog ovna, zablistati mu pred nosom i pokazati mu što je izgubio, danas je njen sretan dan i on će se sigurno danas napokon zaljubiti u sve njene plesove po kiši i kose oči što su ga isplakale za tri života! U novinama je pisalo da zvijezde podržavaju odlučnost u njoj, pa je odlučila baš danas da im povjeruje i podmiti ih svojim priklanjanjem najvećoj gluposti ikad! U povjesti jednog ovna s podznakom u ovnu, nije se dogodila mirnoća i prepuštanje slučaju, a kvragu ni neće!

Obukla je majicu što joj ističe grudi, oboružala se parfemom što mu je jednom čitava tri dana ostao kunjati na jastuku i požurila mu istresti u lijepo lice sve činjenice koje vele da njih dvoje moraju biti skupa: jednako vole oblake i stihove utisnute u asfaltu, oboje preziru dosadu i statične ljude barkodirane društvom i to da on voli lijevu stranu kreveta a ona desnu. Šta treba više?

Nema joj lijeka, opijena Vitruvijevim čovjekom u njemu i tajnama Mikerinove piramide što ju joj je sagradio, morala je biti produženi ton njegovog srčanog mišića, morala je gurati svoje prste među njegove i ljubiti ga na javnim trgovima da svi vide da je samo njen. Ali nije bio, nikada nije bio.

Jedno “Ne” i jedna “druga” su je stavili na vlak za izgubljene, utihnute slučajeve, tutnuli joj kartu u ruke sa nekoliko osjećaja tuposti i pozeljeli joj divnoću karantene bezumlja.

Sa perona odšetaše bez grižnje, ogrnuti pokrivačima sebičnosti, ti pokvareni koji neće ni trajati, koji ni ne znaju za ljubav.
Razbolje se sama
Od povjerenja,
Od želje,
Od jednoživotne ljubavi
Što nije prepoznata kao talent u voljenju
Što nije predviđena za naslove najboljih ljubavnih romana.
Razbolje se
Od ljubavi najveće
Sa pravim krajem i tako blesavo pogrešnim završetkom.


Autor: Aks ◊ Izvor fotografije: pixabay.com