Sasvim poseban Viking

Utapam se u moru njegovih očiju boje Indonezijskog mora; kvragu, kako plav muškarac može biti tako zastrašujuće divan! Ja sam onaj tip što voli tamnopute, visoke, što nose na svom licu guste tamne obrve i oči crnije od tame, što kuštravu kosu zavežu u rep i savijaju najljepše osmijehe umotane u njegovanu bradu. Izbacio me iz kolotečine taj plavi Viking, svojim prodornim pogledom zadao mi trajni vertigo i zaklecao koljena prvi put nakom desetljeća. Nije stvar plavoga, stvar je tog stava i nježnosti u jednom, u toj pletenici posred glave što budi ratnika u njemu, u tim nježnim dodirima po kojima znaš da je pažljivi ljubavnik. I košulje koje su mi ružne, najljepše on nosi, obične plave izlblijeđene u kombinaciji sa traperom, običnost uz njega doživi ekstazu, pa eksplodira u stotine drugih boja, u boju jutarnjeg buđenja, boju mirisa kafenih zrna tek prepečenih, u boju odlaska na ljetovanje.
Da mu dozvolim da me ukrade, da mu prepustim srce i sva njegova treperenja, njemu, neobičnom plavom?
Oči. Uvjek padam na oči i taj mangupski hod posred glavne ulice, nehvalisav ali častan.
Bilo bi lijepo tog ratnika ukrotiti, diverzijom, slikom krhkosti i princeze koju tek treba osvojiti.
Pa ipak, pitam se, želi li pored sebe takvu ili možda baš sebi ravnu, vikinšku ratnicu i mangupa po rođenju.


Autor: Aks  ◊ Izvor fotografije: pinterest.com