Slika.

Mi žrtve požara
Dok slika smije se iz kutka
Kraj portreta pomahnitalog dječačkog lutka
Mjeri nas.

Oživi.
Sjećanja.
Jača od nas a naša.
Poznata a tako strana.

Vadim ove riječi kao slike
Iz foto-albuma, kao perje lagano
Srce je sklizavo
Poput zimskog leda

Stisnut u skromnost
Svoje male sobe
Na jastuku prizivam tvoje mirise
U molitvi zaplačem

U ostacima zdrave glave
Još samo slika preživljava
Slika samo.
Trajnost sjećanja.


Autor: Emanuel Mancho Srpak ◊ Izvor fotografije: shutterstock.com