Što si ti na kraju otišao

Što si ti na kraju otišao od mene? Ne sjećam se baš…
Imam tu naviku da izguram sve loše završetke iz svoje glave,
Pa ostanu ona ruzičasto mirisna.
Valjda zato i nastavljam da volim,
Ovo srce još uvijek poznaje samo lijepo: ugodna popodneva okružena baldahinima što su visili sa stubova divlje trešnje u mojoj sobi, oh kako si ih mrzio i koliko sam samo puta optužena bila za kompleks princeze zbog njih.
Nisam ja princeza, ja sam mangup teatralno zaljubljen u bajke, čajanke na ljuljaški u vrtu okruženom perunikama, tvoju alergiju i nestrpljivost u rješavanju križaljki, metalik sivog mercedesa i kišnu noć u kojoj si prvi put rekao da me voliš, ukradene narove iz susjedovog vrta u cik zore i najljepše slane poljupce u nekoj nasumičnoj barci.
Mi smo danima od minuta krojili sreću i pleli ljubav kao čarape u sred ljeta.
Što si ti na kraju otišao od mene?

Možda sam samo nevino vjerovala da je i tebi dovoljna ljubav.
A ti si odrastao i rekao da se od ljubavi ne živi.
Što si k vragu odrastao, kad si mogao zauvijek ostati u samo mom svijetu čuda i zaštititi i sebe i mene
od ovog zaborava i boli što već nas stiže?


Autor: Aks   Izvor fotografije: pinterest.com