Oznaka arhive Luna Hodžić

Kreveti


Kreveti su arene gladijatora u borbi sa zvijerima, poljane na kojima su se vodile najveće bitke sa kopljima na konjima, zloglasni zatvori i sudnice, sobe panike i zatvorske samice, mađioničarev kovčeg bez ključa na dnu okeana, i nebo iznad Dunkirka, raj u kojem je otrgnuta jabuka, brdo Ida i Troja, Jeruzalem i naftna polja, brodovi sa crnim robovima, Bartolomejska noć,…

Čitaj dalje »

Dragi, ti si magarac


Dragi, ostala sam ti nešto dužna. Zadnju priču u kojoj o pravom tebi ljudima pričam. O tome šta je na kraju bilo sa onim prekrasnim konjem iz sjevernih tajga. Žao mi je što moram razbiti iluziju i tebi i drugima i priznati, čak i samoj sebi, da taj konj na kraju priče nije postao ni orolnula bespotrebna raga već se…

Čitaj dalje »

Zašto se nisam (još uvijek) udala?


U svijetu i vremenu u kojem živim, ako uđete u tridesete godine neudati, počinjete da živite stigmu. U trenu kada uđete u frizerski salon, dvanaest žena, koje su istovremeno govorile, ušute. U marketu vas kasirka gleda kao da ste ukrali nešto. A tek vjerski službenici, prva pomisao kada vas ugledaju jeste egzorcizam. Čak i doktori su suzdržani kada ste na…

Čitaj dalje »

Nisam pokrala Koena.


Moji stihovi su razigrana, gladna i pospana djeca skrivena u duhanskim poljima. Nisam se zbog ljubavi sa litice bacila, i tako mrtva i polomljena pjesmu napisala. Nisam nikoga nikada toliko lažno voljela, da bih svojom krvlju poeziju ispisala. U mojim stihovima žena je u crnu rolku obučena. Skriveno je sve osim klavikula, na kojima prekrštenih nogu sjedim i čitam Koena…

Čitaj dalje »

Kraj


Čitam prošlogodišnje snove. Svako poglavlje počinje i završava tobom. Neko je potrgao zadnje stranice. Posljednje poglavlje završeno je. Iako nedostaje, kraj se nazire. Ostali su loši rubovi i prvi ispisani redovi. Možda smo izgorjeli u vatri. Ili nas je vjetar odnio pod noge bahatim strancima, koji nisu znali šta bi uradili sa nama. Možda je kiša oprala tragove mastila i…

Čitaj dalje »

Dragi, umro si od suza


Dragi, ti si samo hrpa željeza. Neplemeniti metal koji se strancima predstavlja kao platina i koji vješto skriva ugrize korozije. Ni ne slutiš da te moja osveta stiže. Ostavila sam te namočenog mojim suzama. Nije mi bila namjera da se od toliko vlage stvori hrđa koja te nagrizla. Uzalud tvoj veličanstveni odraz u vodi u kojeg ona, zaslijepljena suncem, gleda.…

Čitaj dalje »