Dobrodošli na Balkan. Osebujnu i slikovitu regiju, gdje su mitovi i legende drevnih vremena i u XXI stoljeću dio svakodnevnice njenih stanovnika. Kako naša regija boluje od hronične bolesti koju bismo mogli nazvati „sindrom noj“ ilitiga zabijanje-glave-u-pijesak, ne treba se čuditi što njeni stanovnici i u novom mileniju nerijetko za racionalne probleme traže iracionalna rješenja. Naposlijetku, mnogo je lakše za sopstvene probleme okriviti crnu magiju i zle duhove, nego svom odrazu u fizičkom/mentalnom ogledalu uputiti jedan duuug i iskren pogled.

Kako barem trećina stanovnika naše regije duboko i iskreno vjeruje da je Zemlja ravna ploča, ne treba se čuditi što i mnogobrojne teorije zavjere (koje u internet eri niču brže od gljiva poslije kiše) postaju dio općeprihvaćenog mišljenja. Kolektivne svijesti. Te u umovima Balkanaca postaju cimeri raznovrsnih praznovjerja, koji se u regionalnim gradovima, gradićima, naseljima i selima već stoljećima prenose s koljena na koljeno. Pa se i u današnjici roditelji problematične djece nerijetko, umjesto školskom pedagogu, psihologu ili psihijatru, upućuju lokalnim vračarama i ostalim „stručnjacima“ old school rituala „egzorcizma“.

Ne, nisam jedna od onih superracionalnih osoba koje su u stanju ama baš sve pod kapom nebeskom svesti na binarne cifre. Poznata sam i priznata pobornica generalne  hipoteze – da na našoj prelijepoj planeti i u našoj paradoksalnoj realnosti, postoji mnoštvo pojava i stvari za koje ne postoje racionalna objašnjenja. Barem ne u okvirima sveukupnosti naučnih otkrića s kojima trenutno raspolažemo. Međutim, poznata sam i priznata pobornica i pomoćne hipoteze – da u XXI stoljeću za mnoštvo „nadnaravnih“ pojava i stvari postoje skroz racionalna objašnjenja. Vjerojatno mi je moje, nerijetko veoma strastveno zastupanje upravo opisane pomoćne hipoteze, u očima pojedinaca priskrbilo image žrtve indoktrinacije. Odnosno, pučki rečeno … osobe ispranog mozga. Jer, živim na Balkanu … toj osebujnoj i slikovitoj regiji gdje su  mitovi i legende drevnih i novih vremena visokopozicionirani na ljestvici mišljenja i stavova njenih stanovnika.

Ipak, stanje moje svijesti je daleko od bilo kojeg vida indoktrinacije, jer, nisam samo strastvena pobornica prethodno navedenih hipoteza, već i neprikosnovene činjenice da stvari i pojave u svijetu u kojem živimo nisu crno-bijele. Stoga se ne ubrajam niti u „pro ekipu“, niti u „kontra tabor“ teorija zavjera.

Mnogo bi cool bilo kada bi moćnici-iz-sjene napokon istupili na svjetlo dana i imenovali ama baš sve pripadnike izvjesnih udruženja. Divno bi bilo da su medicina i doktori svemogući, te da imaju ama baš sve odgovore i rješenja. Odnosno, ukoliko već nemaju sve odgovore, da uopće i ne postoje kao naučna disciplina i profesija. Kamo sreće da su novi mediji i društvene mreže samo i isključivo pošast novog milenija – izumljeni samo i isključivo u svrhu gubljenja vremena. A bilo bi lijepo i da sve globalne korporacije i (mass) medijski konglomerati na logo dodaju i onaj famozni trocifreni broj koji se rimuje sa the-number-of-the-beast. Na koncu, kamo sreće da se i ljudi dijele samo i isključivo na dobre i loše, te da se pripadnici ekipe „loših“ daju prepoznati po crnim šeširima ili demonskim rogovima. I obrnuto.

Daleko lakše bi bilo da jesu. Ne bismo imali potrebe pretjerano dumati o istim. Razmišljati. Čitati. Istraživati. Analizirati. Što je mnogo teže i napornije nego se prikloniti – bilo „pro ekipi“, bilo „kontra taboru“ teorija zavjera. Mitova i legendi … kako novih, tako i starih vremena.

I ne, NE negiram postojanje moćnika-iz-sjene, medicinske i druge naučne kikseve (koji su znali imati fatalne posljedice), štetne utjecaje i posljedice masovnih medija i novih tehnologija (na društvo i kulturu današnjice), ili zloću izvjesnih svjetskih korporacija.

Naprosto ih ne uzimam zdravo-za-gotovo. Niti ih automatski otpisujem. Dobar dio mog života na meti sam kritika uslijed sklonosti (pretjeranom) analiziranju. Istina, moja me analitička priroda koštala i košta mnogo vremena i živaca, ali ne bih je mijenjala za sve ljepote pašnjaka i livada po kojima veselo skakuću mentalni sklopovi iz zdravo-za-gotovo skupine. Jer sam zahvaljujući superanalitičarki u meni stekla solidan balans između iracionalnog i racionalnog. Te zato što zahvaljujući tome što stvari, pojave i ljude ne dijelim na „crne šešire“ vs. „bijele šešire“, ukoliko me i izvjesna teorija zavjere zaintrigira …

Istražujem. Analiziram. (Kritički) Razmišljam. Dok ne dođem do zaključka da li je odgovor na izvjesno pitanje DA ili NE.

U novom mileniju i gomili mogućnosti i pogodnosti za čitanje-istraživanje-analiziranje … to bismo trebali učiniti svi. Prije nego izjavimo da Pepsi sadrži dijeliće preminulih fetusa. Prije nego zaključimo da su (retuširane) fotografije u modnim časopisima realističan prikaz fotografiranog modela. Prije nego na osnovu rekla-kazala seoskih i mahalskih priča i pričica odlučimo ne vakcinisati djecu. Prije nego potrošimo silni novac na xy predmet  ili uslugu, jer reklama i(li) reklamna kampanja akcentuje kvalitet i učinkovitost iste. Prije nego zaključimo da je mogućnost abortusa dijelić plana za istrebljenje bijele rase. Prije nego povjerujemo da da je životni stil dama iz televizijske serije „Seks i grad“ realističan prikaz života žena ispodprosječnih/prosječnih primanja s boravišnom adresom na Manhattanu. Prije nego izjavimo da je Zemlja ravna ploča.

U američkim horror filmovima – the crazy guy (fikcionalno utjelovljenje mnogobrojnih teoretičara zavjere u realnom prostoru i vremenu) je uvijek u pravu. Međutim, navedeni filmovi u kojim je navedeni lik uvijek u pravu su filmovi koje produciraju i distribuiraju kompanije koje se nalaze u sastavu najvećih svjetskih medijskih konglomerata. Samo napominjem 😉


Piše: Nida Dil ◊ Izvor fotografije: tumblr.com