TKo si ti da mi pričaš
O lošim silama svijeta
Tko si ti da mi pričaš
O naporima disanja
U magli gradskog smoga
Dok se smješkaš
Ispod sjajnog odijela
Koje pravog tebe sakriva
Ili gledaš na sat jer
Bez tog skupog zlatnog sata
Ni vrijeme ti više nije vrijeme

Tko si ti i zašto pričaš
O preskupim računima
Ostavljenoj djeci, rastavljenim ženama
I zašto te čudi
Što umrla je majka priroda
Ti si je, na kraju, dao smaknuti
Platio si to svojim novcima
Ona jadna počiva duboko zakopana
Još dublje od groba i zaborava
U našim tihim sanjarskim dušama

Zašto se smiješ
Kad kažem da sam ovdje siguran
I da mi je dobro bez napora
Bez računa i novaca
Ja nalazim se dva koraka od smrti
No i ovdje ima više života
Nego na dugačkim gradskim ulicama
Ovdje najveći misterij je
Tko gine za koga
Ne tko koga ubija


Autor: Emanuel Mancho Srpak ◊ Izvor fotografije: recoveringgrace.org